M kao mio
I kao inspiracija
L kao lider
A kao ambiciozan
N kao neustrašiv
Naš prvi susret bio je avgusta 2024 godine u Koviljači kada sam došao u rehabilitacioni centar Stars kod Ogija. Od prvog dana naš odnos je prisan kao da smo najrođeniji. Kada sam ga vidjeo bio je raspoložen i nasmijan i ako je imao neku čudnu plastičnu cijev koja mu je izlazila iz grla i završavala negdje iza kolica u nekom zujajućem aparatu. Poslije sam saznao da je to kanila i služi Milanu da može da diše.
Rođen je kao treće dijete , posle svoje dvije sestre Jovane i Anastasije sa kojima se odlično slaže. Jovana se nedavno udala i rodila jednu predivnu umiljatu malenu djevojčicu po imenu Vanja, a Malena , kako od milja zove svoju drugu sestru Anastasiju ona je njegova, mogao bih reći , produžena ruka. Pored majke Vere i oca Sime pomaže i učestvuje u svemu oko mog drugara, ona mu je i asistentica u školi, zna mu zamijeniti kanilu, nahrani ga na peg, zna ga aspirirati kada mu se začepi kanila, i sve ostalo što ide uz Milana i njegovu bolest te probleme koje mu ona stvara.
Milan je rođen 2010 godine. Sa tri mjeseca života upućen je na Institut u Beograd gdje je nakon deset dana stavljen na respirator 24/7 i od tada počinje njegova borba. Još uvijek je na mehaničkoj ventilaciji u kućnim uslovima i ne zna se do kada će biti.
Nakon 12 godina dobio je tačnu dijagnozu G72.9 myophathia congenita (RYR1-vezana central cor myopathija. AR)
Milan ima redovne ljekarske kontrole radi praćenja respiratora i održavanja vitalnih funkcija. Sama dijagnoza zahtijeva intenzivan fizikalni tretman jer je to za njega trenutno jedini lijek. Uz fizikalne terapije Milanče voli da piše pjesme, voli sve životinje, geografiju, kvizove….Voli da se druži i ići u školu. Ide čak u dvije škole istovremeno, po redovnom školovanju ide u osmi razred i odličan je učenik, a uz redovnu ide i u privatnu gdje je upisao informatičko programiranje.
„Ti divni konji“
Bilo konji vrani lepotani,
ili konji beli veseli,
svih 60 miliona konja na ovom svetu,
krasi ovu našu planetu.
Konji su životinje korisne,
jake su i vrlo pametne.
Deca ih mogu, jahati, maziti i hraniti.
Ako je konj dobar daj mu kocku šećera ,
ili šargarepu da mu bude večera.
Ljudi su se vozili njima na leđima,
sve dok se na žalost nisu počeli voziti autima.
Od belca pa do vranca, i od alata pa do đogata,
konji su zveri lepe, to zna svako dete!
Autor: Milan Šarić
Iskreno se nadamo da bi mogao da skine tu „plastiku“ što ima u vratu i grlu da bi mogao samostalno da diše, lakše da priča i da bi mogao vježbati još bolje i da samim tim bude bolji i ostvari sve svoje snove.
Ima tu još mnogo šta da se piše i ispriča o Milanu, ali sada samo o lijepim stvarima….
Moj drugar je zajedno sa mnom u humanitarnoj fondaciji „POKRENI ŽIVOT“ te vas sve pozivam da u skladu svojih mogućnosti pomognete i samim tim budete dio Milanovog tima za njegov što veći napredak. Sredstva su mu najpotrebnija za rehabilitaciju, jer ona će Milanu kao i meni i većini naših prijevremeno rođenim drugarima trebati za čitav život.
Broj za SMS poruke iz Srbije je 280 na broj 3800 (200 din.)
A brojeve svih žiro računa možete vidjeti na slici u prilogu.
Unaprijed Vam se zahvaljujem na svakom vidu pomoći.
Vaš Salac Bubamarac!