Kao što stara poslovica kaže „svuda pođi svojoj kući dođi“ pa tako sam i ja došao u Fizio centar u svom gradu kod moje Ljubinke da vježbam. U početku smo tu bili Ljubinka i ja ali je vrlo brzo došlo još drugara radi kifoze pa čak i skolioze i još nekih lakših dijagnoza da poprave svoje držanje i isprave svoja leđa steknu kondiciju i snagu baš kao i ja sa ovom svojom rijetkom bolešću i cerebralnom paralizom. Nisam bio jedini sa dijagnozom cerebralne paralize, dolazila je i jedna moja drugarica da vježba u Fizio centru ali je morala da ide na fakultet pa je prestala dolaziti, reći ćemo iz opravdanih razloga.
U Fizio centru sam radio vježbe po Bobathu uz koje je Ljubinka kao moj fizioterapeut kombinovala razne sprave i dodatke kako bi mi vježbanje učinila što zanimljivijim i boljim da bi postigli što bolje rezultate te održali sve što sam do tada postigao.
Bilo je i jako teških trenutaka kada sam baš baš davao sve od sebe da ispunim zadano i pokažem svoje pravo ja, a to je izgledalo od prilike ovako
Šalu na stranu, radilo se stvarno puno a kako sam brzo savladavao zadano tako je ona dopunjavala centar novim „igračkama“ te je ubacila traku za hodanje i još neke sprave za mame koje dolaze da vježbaju neke posebne programe samo za njih pripremljene. U centar dolazi i doktorica fizijatar te doktor ortoped, koji pregledaju mene i moje drugare.Fizio centar nudi termine dječje korektivne gimnastike, žensku medicinsku gimnastiku, kardio program, fitnes program, rehabilitacione programe nakon operacija, moždanih udara i drugo.
I šta vam svima želim reći, vježbajte i vi zdravi a vi sa cerebralnom paralizom i ostalim dijagnozama i Vi veliki a pogotovo vi mali, nema predaje samo rad red i disciplina i idemo do kraja.
Vaš Salac bubamarac