Moja druga kuća, mjesto gdje sam „svoj na svom“.
Iz Zotovića će biti jako puno informacija, priča i dogodovština, doživljaja, upoznavanja, suza ali i smijeha. Krenut ću od nekih, za početak prvih imena koji će zauvijek da ostave trag u mom životu.
dr Ljiljana Popović, doktorica koja me je primila na prvo ležanje na koje sam došao sa nepuna dva mjeseca starosti i nekih od prilike 2 kilograma tjelesne mase. To Vam je jedna nadasve predivna osoba koja svako dijete koje joj dodje kao pacijent gleda kao svoje i traži načine da mu pomogne i olakša kako djetetu tako i majci, jedna veoma stručna i predana osoba. Inače dr Popović je od 2008 godine na dječjem odjeljenju u Zotoviću. Pored PNF, laseroterapije, Evropske škole u Marseju, edukacija iz urodinamske dijagnostike kod djece, ISST SCHROTH i još nekih edukacija i kurseva ona se edukovala i za rad sa djecom po Vojta metodu i to jedan dio u Zagrebu a drugi u Zigenu u Njemačkoj.
Jasno vam je valjda da me je odma prebacila onom „velikom“ čika Borisu da radimo Vojtu. Bože kako ga nisam volio (u to vrijeme dok smo vježbali sada smo najbolji drugari) Dovoljno je bilo da se sretnemo na hodniku, onako usput i da krene vriska i plač, okretanje glave u drugom pravcu samo da nam se pogledi ne sretnu i da ne krene pružati ruke prema meni da me uzme. Soba broj 1, je bila najstrašnija soba ikad iako je unutra prijatno, čisto osvježeno, muzika po mom izboru, doduše nakon dužeg vremena. Pokušavao je on da me pridobije svime i svačim i trajalo je to godinama sve dok nije uspio i pobijedio me na kraju. Pronašao mi je „žicu“.
Pored dr Popović, rekao bih da tom „velikom“ čovjeku dugujem jedno VELIKO hvala. Mama kaže često da mi je baš Boris sa Vojtom bio odskočna daska za sve ostalo što je slijedilo posle.
U to vrijeme samnom je radila i teta Brana, Teta Sanja i teta Bilja. One su učile mamu kako da me nosi, presvlači i hrani a mene kako da se igram, držim igračke u rukama, pružam ruke, okrećem se, posle da sjedim, jedem, pijem, pužem, ustajem u visokoklečeći položaj te na kraju da se podignem uspravno i hodam.
Rekao bih jedna velika uigrana ekipa ljudi posvećeni svom pozivu i nama djeci sa cerebralnom paralizom, i mnogim drugim dijagnozama znanim i ne znanim. Trude se svakim danom da nam pomognu što više mogu kako bi neki što prije savladali sve što treba da više ne dolaze a nama ostalima koji nemožemo baš brzo sve to da savladamo, nama da što više olakšaju i pokažu da i mi možemo ali da moramo malo više da vježbamo i da se trudimo da bi postigli svoje ciljeve.
U Zotoviću na dječjem odjeljenju pored Vojta terapija ima još i Bobath, radna terapija, senzorna, logopedi, psiholozi, lokomat, armeo, schroth, izrada ortopedskih pomagala i jedna velika odlično opremljena igraonica gdje sa teta Božanom svašta lijepo pravimo, crtamo i bojimo, pišemo zadaće i učimo, igramo se i družimo.
Vi drugari iz Srbije imate u Zotovuću 50 % popusta jer je Republika Srbija učestvovala u kupovini lokomata čisto da znate ako neko bude htio da dodje, mislim da vam je kod nas puno jeftinije nego kod onih u Hrvatskoj i drugdje. Eto ukratko samo o Zotoviću za ovaj put bit će priča još iz Zotovića ipka mi je to druga kuća. Nadam se i po kojoj slici i videu ali za to moram prvo tražiti odobrenje od uprave, a do tada puno vas sve pozdravlja i voli vaš
Salac bubamarac