Nataša i borba za Sergeja
Nataša je majka kakvo bi svako dijete poželjelo-hrabra, posvećena, nesebična. Iako život nije bio lagan, ona je uvijek našla snagu i načine da se bori za svog sina Sergeja, dječaka sa cerebralnom paralizom, rođen sa zdravstvenim problemima koji su ga ogranoičavali u svakodnevnim aktivnostima. Tako je Nataša odlučila da niti jedna prepreka , koliko god velika bila , neće stati na put njenoj borbi za Sergejovo ozdravljenje.
Sergej , uprkos izazovima koje mu donosi cerebralna paraliza, je veliki borac. Nataša zna da mora da uloži veliku količinu truda, ljubavi i vjere , kako bi svom sinu obezbjedila šansu za bolji život. Kako je Sergejev tata zaposlen kao, ajmo reći terenski radnik, daleko od kuće, odsutan i po par mjeseci da bi omogućio uslove za život svojoj porodici, Nataša je preuzela glavnu odgovornost za sve što je potrebno i posvetila se djetetu.
Pomoć u zajednici i upornost u borbi za bolje sutra
Nataša nije željela da se preda i da njeno dijete bude samo statistika. Znala je da bez obzira na okolnosti nikada neće prestati da se bori, i da će koristiti sve dostupne resurse kako bi Sergeju obezbijedila pristup potrebnim terapijama i tretmanima. Kroz podršku porodice, prijatelja, poznanika, gradjana i svih ljudi koji su bili u moguđnosti da pomognu postavila je temelje borbe koja se posle proširila i na širu zajednicu.
Počela je sa viber grupom, koja je okupljala ljude iz njenog okruženja -prijatelje, rodbinu a koji su imali za zadatak da u grupu ubace svoje bliske prijatelje i porodice kako bi proširili zajednicu na što više članova da bi lakše prikupili sredstva za Sergeja. U grupi je objavljivala rezultate prikupljanja sredstava i stanje napretka i rada sa Sergejom ali i izazovima sa kojima se suočavaju. To je mjesto gdje svi članovi pružaju emocionalnu podršku, a također pomažu slanjem sms poruka i donacijskim uplatama sredstava za Sergeja i njegovo liječenje i rehabilitaciju. Pored Viber grupe ubrzo je prepoznala i potencijal društvenih mreža te počinje koristiti FB i instagram sergio.cp.warrior kako bi proširila priču o Sergeju i njegovoj borbi. Svaka objava na ovim platformama, bilo da je to video sa Sergejom koji vježba ili fotografija koja prikazuje njegov napredak , je prilika da se podstaknu ljudi da se pridruže njegovj borbi. Nataša dijeli i teške trenutke, kada je Sergej umoran ili tužan zbog nečega što nije mogao da postigne. Ipak, sa svakim napretkom koliko god on mali bio, dolazila je i nova nada i novi motiv za sve one koji su pratili Sergejevu priču.
IST centar i Centar za motoriku Pozder-mjesta naših prvih susreta
Kroz sve ove izazove , Nataša je bila svjesna da sama neće moći sve da postigne , te je tražila stručnu pomoć i terapije koje bi bile od ključne važnosti za Sergejev oporavak. Tako je izmeđuostalog krenula u IST centar u Beogradu gdje se prvi put srećemo i upoznajemo. Vježbanje u Ist centru je bilo naporno i zbog svakodnevnog putovanja iz Novog Sada do Beograda i nazad ali nisu odustajali ni Sergej ni Nataša. Sergej je uprkos cerebralnoj paralizi pokazivao znakove napretka , a Nataša je svaki mali korak koje je on postigao slavila kao veliku pobjedu. Tu je uz Ognjena kao terapeuta uspio da prevaziđe neke fizičke prepreke. Nakon nekog vremena provedenog u Ist centru odvela ga je u Centar za motoriku Pozder kod Borisa kao još jednog stručnjaka za rad sa djecom koja pate od cerebralne paralize. Boris Pozder je bio isto kao i Ognjen pozitivan dio u Sergejevoj rehabilitaciji. On je specijalozivan za razvoj specifičnih motoričkih sposobnosti i stimulaciji koja je odgovarala Sergejevim potrebama. Pod njegovim nadzorom Sergej je nastavio da napreduje, a i Nataša je bila srećna za svaki njegov novi uspjeh. Ali kako je vrijeme prolazilo, sredstva se smanjivala a troškovi samo rasli Nataša je morala da potraži način sa uskladi sve to.
Zajedno sa humanitarnim organizacijama i ljudima dobre volje
Iako je podrška od porodice i prijatelja bila ključna, znala je da mora da traži širu pomoć i da se poveže sa organizacijama koje bi joj pomogle u prikupljanju sredstava. Tako je kontaktirala humanitarnu fondaciju Pokreni život gdje je Sergej dobio svoj humanitarni sms broj , te brojeve žiro računa za novčane donacije i uplate. Nataša radi humanitarne licitacije i šalje poruke i snimke njihove borbe svaki dan kako bi što više ljudi vidjelo i uključilo se u njihovu borbu pa do pobjede.
Rehabilitacija i napredak
Svaki dan je borba, ali i prilika za napredak. Nataša svaki dan vježba sa Sergejem , čak i kada je umoran i nema dovoljnio energije. Zajedno su prolazili kroz brojne izazove, a svaki put kada Sergej savlada neku prepreku ona je bila tu da ga ohrabri, pohvali i da mu pokaže da je on zaista jedan poseban dječak. Sergej voli da vježba , jer zna da je svaka vježba korak bliže tome da postane samostalniji. Trenutno vježbaju u Poljskoj u rehabilitacionom centru Neuron gdje je Sergej pokazao zavidne rezultate uz pomoć robotike i ostalih terapija u kombinaciji koje pruža pomenuti centar.
Nataša nije samo njegova majka, ona je njegov trener, njegov motivator, njegov glavni oslonac. Sa puno ljubavi, strpljenja i vjerovanja, Sergej napreduje iz dana u dan. Iako rehabilitacija nije brza, napredak koji je ostvario je velik. Sergej još uvije nije izliječen , ali je postao dosta snažniji i srećniji.
Podrška zajednice i šira podrška
Natašina borba za Sergeja je velika, imaju oni podršku zajednice – ljudi iz njihove bliže okoline, ali to nije dovoljno….
Potrebna je i šira podrška. Ljudi koju su čuli i vidjeli Sergejevu priču počeli su da pružaju pordšku na razne načine. Neki su donirali novac, neki licitirali , neki slali sms poruke , neki pružali podršku riječima a neki i djelima.
Nataša je veoma zahvalna svima koji su na bilo koji način učestvovalii u njihovoj brorbi za sSrgejevo bolje sutra. Oduševljena koliko je podrška snažna i koliko ju je i to motivisalo da nastavi da se bori i da se na taj način zahvali svima na podršci i pomoći.
Zahvaljujući njenoj hrabrosti , Sergej je napravio nevjerovatan napredak. Svakodnevno ga je uvjeravala da može sve i da se ne boji prepreka koje su pred njim nego da hrabro ide naprijed.
Zaključak
Nataša je pravi simbol hrabrosti , posvećenosti i ljubavi. Iako je njen put pun izazova i teškoća , ona nikada nije , niti će odustati. Kroz društvene mreže , Viber grupu, Humanitarnom organizacijom i svakodnevnim radom sa Sergejem , Nataša je postavila temelje za budućnost svoga sina. Bez obzira na to što je život stavio pred nju , ona nije odustala. Njena borba je borba svih nas, jer nas podsjeća da u životu ništa nije nemoguće kada se uz podršku ljudi dobrog srca i vjeru u snagu ljubavi i upornosti .